Zaposlenici JU „Veterinarski zavod HNŽ/K“ su zahvaljujući pozivu Agencije za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine sudjelovali na online treningu „Prevencija i kontrola antimikrobne rezistencije u kontekstu One health pristupa“. Trening je održan u periodu od 13. – 17. 09. 2021. godine, pod pokroviteljstvom Inicijative Europske Unije „Better training for safer food“. Cilj ovog događaja je bio upoznati sudionike sa širim konceptom antimikrobne rezistencije i principima odgovorne uporabe antimikrobnih lijekova sa osvrtom na koncept „Jednog zdravlja“. Posebno je naglašena korist diseminacije stečenog znanja i kritičkog osvrta na trenutne inicijative koje zemlje sudionika provode po pitanju navedenih tema.
Antimikrobna rezistencija je biološki fenomen koji predstavlja otpornost mikroorganizama na antimikrobne lijekove, a u prvom redu se odnosi na otpornost bakterija na antibiotike koji bi ih trebali uništavati. U današnje vrijeme predstavlja ozbiljnu prijetnju javnom zdravlju i preuzima sve veću važnost u svijetu zbog povećanja broja multirezistentnih bakterija uslijed nedostatka novih antibiotika. Učestalim i nekritičnim uzimanjem antibiotika bakterije razvijaju otpornost, tj. zaobilaze načine na koje antibiotici na njih djeluju i u tome su sve uspješnije. Prekomjerna primjena ovih lijekova zastupljena je u humanoj i veterinarskoj medicini, a posljedično se nalaze i u namirnicama, što se također održava na zdravlje ljudi.
Pojačana je raznim čimbenicima koji ubrzavaju ovaj proces i šire otporne mikroorganizme:
- Neprimjerena i neopravdana upotreba antibiotika u humanoj i veterinarskoj medicini
- Zagađenje okoliša antimikrobnim lijekovima
- Nedovoljna ulaganja u razvoj novih antibiotika
- Globalizacija i posljedično širenje rezistencije među različitim zemljama i regijama
Posebno je istaknuta važnost razumijevanja utjecaja antimikrobne rezistencije na okoliš i faktora koji dovode do ovog problema. Neki od njih su: komunalne i industrijske otpadne vode, rasipanje gnojiva po obradivim površinama, kontaminacija površinskih i podzemnih voda posredstvom akvakulture i slično. Vidljivo je kako se primarno radi o potencijalnoj diseminaciji veterinarskih antimikrobnih lijekova, koji za razliku od humanih dospijevaju u okoliš na više načina.
Neupitna je potreba promišljanja o ovom problemu i iznalaženja mehanizama za razumnu i svrsishodnu primjenu antibiotika, kao i prevenciju njihovog dospijeća u životnu sredinu. Primarni fokus bi trebao biti edukacija odgovornih osoba i šire javnosti te uspostava relevantne baze podataka. Posljedično tome, potrebna je povećana kontrola zbrinjavanja medicinskog otpada i industrijskih nusproizvoda uz prioritizaciju opravdanog propisivanja antimikrobnih lijekova.
